Credits

design by shiza

base code: blogskins and < duckdz/ >

Arhiva.

<	listopad, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

evo ja na spinutu u društvu novih prijatelja...
padoh u sevdah uzrokovan rakijom...
i slušam olivera...

kissam vas =)

Zamišljam kako odlaziš već dugo
Navikavam se na scenu
Kupiš odjeću po sobi i nešto stvari iz kupaone
I gotova si u trenu
Pa kad dođe do toga da te stvarno gubim

Bit' ću hladan, bit' ću super
Ponijet' ću ti kufer
Samo ponavljam gradivo od jučer
Sve ću isprobati u praksi
Ovaj dio je najlakši
Smjestit' ću te u Taxi
Nema plakanja, ne daj se, jak si

Zamišljam kako odlazim već dugo
Navikavam se na scenu
Kupim odjeću po sobi i nešto stvari iz kupaone
I gotova sam u trenu
Pa kad dođe do toga da me stvarno gubiš

Bit' ću hladna, bit' ću super
Sama ću ponijeti kufer
Samo ponavljam gradivo od jučer
Sve ću isprobati u praksi
Ovaj dio je najlakši
Smjestit' ću se u Taxi
Nema plakanja, otmjeno, damski

Nju sam upoznao na nekom oč...ajnom koncertu
Bila je laka, ja bio sam pijan
Svršili smo skupa u stanu njezine mame
Pitao sam koliko godina uopće ima
Rekla je 18, skoro 18
Ajde...

Proći će vremena i tko zna
Možda te u nekome prepozna
Trebat' će mi samo doza
Hrabrosti i snage da okrenem broj i slažem
Gdje si, već dugo te tražim
Ako si za, mogli bi jednom izaći...

danas čak nisam ni plakala uz ovu pjesmu... nekako sam sigurnija u tebe... u nas...

volim te...

volim Badžuuuuuuuuuuuuuuuuuu =)

i to već godinu danaaaaaaaaaa

i boli me ruka =(

ali to nema veze

bikoz aj em hepi. veri hepi.

U zg-u sam. having a great time...

riječi su suvišne. osmijeh je u potpunosti dovoljan =)

osobna odiseja uma zarobljena u lutalačkoj tami autobusa. zapisano drhtavom rukom mehaničkog kretanja pod zvjezdanim blještavilom hibrida svjetlosti i tame.
suprotno uvriježenom mišljenju, avanturisti nisu hrabri sami po sebi. jednostavno imaju obraza suočiti se sa svojim urođenim strahom od nepoznatog.
putujete li noću, vi, koji nikada niste imali hrabrosti pogledati neugašenoj uličnoj lampi u oči, moći ćete iz prividne sigurnosti mehaničkog čudovišta neke vrste napokon vidjeti kraljicu, veličanstvenu noć, čija je kruna Mjesec, a plašt zviježđa, i čija se krv razlijeva po otvorenoj cesti izdizanjem vojske jutra.

pisano u autobusu, oko 2h po noći.

"... jer noćas sam samo jedan korak na cesti života..."

suptilno i neprimjetno tonem u vrućinu omamljujućih nota zvjezdane prašine što me obavija prekrivena zelenim svjetlom.
još jedan stih uludo utrošen.
prisutstvo u sobi. netko teško diše posrćući. šok me prikuje za stolac.
sporadično se pomiču glasovi iz druge sobe. sporadično se pomiču moje misli, tražeći krivca za zagrljaj noći.
ne. ne treba mi krivac. već netko kome ću zahvaliti.
šutim i čekam.
zvuk gitare iz kuhinje. miris propuštenih nota. nije ljeto za njih, za njih je tek običan dan.

a za mene?

za mene je vilinska noć. možda i čujem vanjske zvukove. no moj razgovor s noći je potpuno izvan njihova dometa.
oko mene lebde crvene krijesnice, ne pržeći, već hladeći moju kožu.
osvjetljavaju mi glasove iz televizijske kutije.

moja osobna alfa i omega. moja simfonija plave, zelene i ljubičaste.

da mi je barem danas probdijeti noć...

"noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote, i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote..."

i čekaju i smiješe se u osjetljivoj debati.
i čekaju i gledaju kako se pokrećeš.
polako u zrakopraznom prostoru njihovog shvaćanja.

a nikad ne shvate.

i onda zatrebaš nove ljude.
dok oni čekaju i sanjaju da si uistinu shvaćena.
i tvoje stanice je opržilo sunce.

nikad u potpunosti crveno.

a oni čekaju i pokušavaju biti uravnoteženi.
i onda te pukne nevjerojatna sreća.
a oni čekaju i vole te.

uvijek potpuno.

i onda shvatiš da je svaki dan isti.
sunčan i pun riječi.
a oni čekaju da se probudiš iz vrućine.

i onda ti shvatiš da su ove reiječi tekle apsolutno bez reda i poretka onako kako su ti padale na pamet. i da čak ni za tebe nemaju značenje. bar ne povezano. ali ipak...

tu sam.

oprostite mi što ne odgovaram na komentare, nemam kada ni gdje... al volim vas sve...

mirisi ljeta... mjesečina... starlight...
ljeto donosi... samoću?
ne postojim u ovim riječima, ili možda postojim, a ako i postojim, tada je to tek trak... u kojem se gubim kao u valu promatranom s broda... otočke avanture i ledeno čista boja mora... plava, a opet prozirna...
još jedna fotografija izgubljena u vremenu...
povija me vruć vjetar ljetnog uzdaha. i sad me razočaranje još drži. ma ne. tek toliko da ubije sparnu dosadu.
izgubila se ona euforija... povratak očekivan... ne zna se kada...
žao mi je. sad sam vas razočarala ovim ispraznodosadnomelankoličnim postom...
u redu je, zar ne?
hvala shelly na ljubavi =)

luv ya =)

Zažmuri, pa na sopstvenom platnu
u glavi pomešaj sivu i zlatnu
lagano, da ne remetiš veče
zazmuri, pusti film da isteče
udahni vazduh lepljiv od krvi

Ne gledaj me kao vučica
nije moja želja presuda
baklje gore, pesma cigana
pročitana s dlana sudbina

Zažmuri, pa na sopstvenom platnu
u glavi pomešaj sivu i zlatnu
lagano, da ne remetiš veče
zazmuri, pusti film da isteče
udahni vazduh lepljiv od krvi

Ne gledaj me kao vučica
nije moja želja presuda
baklje gore, pesma cigana
pročitana s dlana sudbina

Ne gledaj me kao vučica
noć je hladna njuška vučija
baklje gore, pesma cigana
pročitana s dlana sudbina

i boli me neka stvar.

vicious, malicious...

današnja definicija mene: napižđeno i isfrustrirano dijete, raspoloženo za -.-c, poprilično isprovocirano ocijenama i nekim ljudima koji nikako da shvate da oću da se srede, jaaaaaaaaaako neraspoložena i jaaaaaaako, JAAAAAAAAAAAAKO zla.

samo danas naravnoooo.

i dalje nema interneta, ludim zbog toga. DOSLOVNO.

još dva sata pa sam doma. oću da me neko nazove i razgovara sa mnom o svemu, da se ispucam i da se riješim svih gluposti... oće k*rac.

Oh happy day...